1Blago ovjeku koji nije zgrijeio rijeima i koga ne mui grinja zbog grijeha. 2Blago ovjeku koga ne optuuje vlastita savjest i koji se nije odrekao nade. 3Tvrdici ne prilii bogatstvo, i emu veliko blago pohlepniku? 4Tko uskrauje sebi sabire drugomu, i tuinci e se naslaivati dobrima njegovim. 5Tko je tvrd prema sebi, komu e biti dobar? Takav ne uiva ni u vlastitom dobru. 6Nema okrutnijeg od onoga tko mui samog sebe: to mu je plaa za vlastitu zlou. 7Pa ako i ini dobro, ini nenamjerno i na koncu otkriva svoju zlou. 8Zavidljivac je opak: on odvraa pogled i prezire tui ivot. 9Premalen je oku lakomu vlastiti dio, pohlepa isuuje duu. 10Tvrdiino oko hlepi za kruhom i glad je za njegovim stolom. 11Sine moj, ima li togod, priuti sebi i prinesi Gospodu dostojne rtve. 12Ne zaboravi da smrt nee oklijevati i da ti nije objavljen ugovor Podzemlja. 13Prije nego umre, ini dobro prijatelju, i prui, daj mu koliko moe. 14Ne uskrauj sebi sadanje sree i ne daj da ti izmakne dio doputena uitka. 15Nee li ostaviti blago svoje drugomu i nee li zasluba tvoja biti drijebom razdijeljena? 16Podari i primi i okusi uitka, jer se u Podzemlju radost ne trai. 17Sve se ivo troi kao i odjea, i vjena je uredba: valja umrijeti. 18Kao lie to raste na bujnu drvetu te jedno opada a drugo nie, tako i narataji od krvi i mesa: jedni umiru, a drugi se raaju. 19I svako prolazno djelo propada, a zajedno s njim i njegov tvorac. 20Blago ovjeku koji razmilja o mudrosti i umuje razborito, 21koji u srcu svojem prouava njezine putove i posveuje se u njezine tajne. 22On je progoni kao lovac i vreba je kraj staze njezine; 23on viri kroz prozor njezin i prislukuje na vratima njezinim; 24postavlja se blizu kue njezine i udara klin svoj u njezin zid; 25podie svoj ator kraj nje i nastanjuje se u sretnu poivalitu; 26on stavlja djecu svoju pod njezinu zatitu i boravi pod granjem njezinim; 27on nalazi okrilje od ege pod sjenom njezinom i prebiva u divoti njezinoj.