1Ne eli mnotva nevrijedne djece i ne raduj se bezbonim sinovima. 2Ma koliko ih bilo, ne veseli se njima ako nema u njih straha Gospodnjeg. 3Ne raunaj na njihov dug ivot i ne pouzdaj se u njihovu sudbinu, jer vie vrijedi jedan nego tisuu i umrijeti bez djece bolje je nego imati potomke bezbonike. 4Jer jedan razborit ovjek napui grad, a rod zlikovaca razori ga. 5Mnogo je slinoga vidjelo oko moje, a jo vie slualo uho moje. 6U zboru grenikom zapalio se oganj i u puku buntovnom raspalio se gnjev. 7Bog nije oprostio divovima u staro doba kad se pobunie pouzdavi se u svoju mo. 8Nije potedio sugraana Lotovih: njih se gnuao zbog oholosti njihove. 9Nije potedio ni puka prokletoga: oni bijahu iskorijenjeni zbog grijeha svojih. 10Ni est stotina tisua pjeaka, koji propadoe zbog tvrdoe srca svojeg. 11Pa kad bi postojao i samo jedan tvrdoglavac, bilo bi udo ako bi ostao bez kazne, jer i milosre i gnjev pripadaju Gospodu, koji moe u svojoj moi oprostiti i srdbu iskaliti. 12Kao to mu je milosre veliko, tako mu je velika i strogost; on ljudima sudi po djelima njihovim. 13Bez kazne mu ne moe utei grenik s plijenom, niti je uzalud strpljivost pobonika. 14irok je put njegove milosti, ali svatko dobiva prema djelima svojim. 15# 16# 17Ne reci: "Sakrit u se od Boga; tko e misliti na mene gore u visini? Meu tolikim mnotvom nee me prepoznati; to sam ja u neizmjernom stvaranju?" 18Gle: nebo i nebesa nad nebesima, bezdan i zemlja, zadrhte kad ih Gospod pohodi. 19Gorski vrhunci i temelji zemaljski istodobno se tresu kad na njih pogleda. 20Ali na sve to tko e misliti? I tko da shvati putove njegove? 21Ima i oluja koje nitko ne vidi, skrivena je veina njegovih djela. 22"Pravedna djela tko e objaviti? I tko ih oekuje? Jer ugovor je daleko." 23Tako misli ovjek kratke pameti, bez razbora, omamljen svojim tlapnjama. 24Sluaj, sine moj, i stei e spoznaju; upravi svoje srce rijeima mojim. 25Odmjereno u ti objasniti stegu i pomno izloiti znanje. 26Bog u poetku stvori djela svoja i dodijeli nakon stvaranja svakomu mjesto. 27Uredio je djela svoja za sva vremena, od njihovih poetaka do njihove daleke budunosti: niti gladuju, niti se trude, niti ikad naputaju svoje dunosti. 28Nijedno od njih svoga blinjega ne tlai i nikad ne kri njegove zapovijedi. 29A poslije Gospod pogleda na zemlju i napuni je svojim dobrima. 30Pokri joj povrje svakojakim ivotinjama i sve se opet vraa njoj.