1Onaj koji ivi uvijek stvorio je svemir. 2Jedini je Gospod pravedan! 3# 4Komu on dade mo da iskae djela njegova i tko e iscrpsti udesa njegova? 5Tko moe izmjeriti mo velianstva njegova i tko ispriati dokaze milosti njegovih? 6Niti im se moe togod oduzeti niti dodati, niti se mogu iscrpsti udesa Gospodnja. 7Kad ovjek zavri, tek je zapoeo, i kad prestane, zbunjen je kao i uvijek. 8to je ovjek? Ili emu slui? to je njegovo dobro, a to njegovo zlo? 9Trajnost ivota njegova? Sto godina vrlo je dugo. 10A prema vjenosti te su godine kao kap morske vode ili zrno pijeska. 11Zbog toga je Gospod strpljiv s ljudima i obasipa ih svojim milosrem. 12On vidi i zna kako je bijedan njihov kraj i zato je umnoio pratanje svoje. 13Suut je ovjekova za blinjega njegova, a suut je Gospodnja za sve ivo: Gospod ih kori, odgaja i pouava te vraa kao pastir stado svoje. 14On je milostiv onima koji se stege dre i koji su revni u naredbama njegovim. 15Sine, dobroinstva ne poprauj ukorom niti darove ujedljivim rijeima. 16Ne ublaava li rosa egu? Tako je i rije dragocjenija od milodara. 17I mislim, nije li rije bolja od dara? A oboje se nalazi u ovjeka puna milosti. 18Luak ne daje nita i grdi, a zavidnikov dar pee oi. 19Promisli prije nego prozbori, trai lijeka prije bolesti. 20Prosudi samog sebe prije nego sudi, pa e nai oprosta u as Bojeg pohoda. 21Ponizi se prije nego se razboli, i kad si pogrijeio, pokaj se. 22Ne oklijevaj ispuniti zavjet na vrijeme i ne ekaj smrt da bi postupio pravedno. 23Pripravi se prije svoga zavjeta i ne budi kao ovjek koji iskuava Gospodina. 24Misli na srdbu posljednjih dana i na as osvetni kad Bog odvrati lice svoje. 25Misli na glad u vrijeme obilja i na siromatvo i oskudnost u dane bogatstva. 26Vrijeme se mijenja od jutra do veeri i sve brzo prolazi pred Gospodinom. 27Mudrac je oprezan u svemu i u grenim se danima uva prijestupa. 28Svaki koji je razuman prepoznaje mudrost i potovat e onoga tko je stee. 29Koji shvaaju mudre besjede sami postaju mudri i obasipaju kiom prikladnih izreka. 30Ne idi za svojim strastima, kroti svoje poude. 31Ako zadovolji svoju duu poudom, nainit e od sebe ruglo neprijateljima. 32Ne uputaj se u raskoan ivot, ne mijeaj se u takvo drutvo. 33Nemoj da osiromai gostei se pozajmljenim novcem kad nita nema u tobolcu svojem.