1Lijenina je slian uprljanu kamenu: svatko zvidi zbog gnusobe njegove. 2Lijenina je slian hrpi balege: tko ga dirne otresa ruku. 3Sramota je ocu loe odgojen sin, a ako je ki, na tetu mu je. 4Razumna ki blago je muu svojem, a besramnica je na tugu svojem roditelju. 5Bestidna ki sramoti i oca i mua, pa je obojica preziru. 6Neprikladan je prigovor kao gozba na dan alosti, ali iba i ukor uvijek su mudrost. 7# 8# 9Tko pouava luaka pokuava zalijepiti krhotine i budi spavaa iz sna dubokog. 10Objanjavati luaku isto je kao i bunovnu ovjeku, jer e na koncu zapitati: "to je?" 11Za mrtvim plai, jer mu se ugasila svjetlost; i za luakom plai, jer mu se ugasio razum. Manje za mrtvim plai, jer je poinuo, a luakov je ivot gori od smrti. 12alost za mrtvim traje sedam dana, a za luakom i bezbonikom sve dane ivota njihova. 13Ne govori mnogo s bezumnikom i ne drui se s nerazumnikom: uvaj ga se, da ti ne dosadi i da se ne ukalja dodirom njegovim. Kloni ga se, da nae mir i da ti ne dojadi ludost njegova. 14to je tee od olova? I kako se zove ako ne: luak? 15Lake je nositi i pijesak i sol i komad eljeza nego snositi ovjeka nerazumna. 16Kao to se greda uglavljena u zdanje ne remeti potresom, tako se ni srce utvreno zrelim promiljanjem ne plai u asu pogibelji. 17Srce uvreno umnim razmiljanjem jest kao ures od buke na uglaanu zidu. 18Kao to kamenii na visoku zidu ne mogu odoljeti vjetru, tako ni srce zaplaeno luakim tlapnjama ne odolijeva nikakvu strahu. 19Tko oko udari suze izazove, a tko srce dirne izaziva osjeaje. 20Tko se baca kamenom na ptice rastjera ih, a tko prijatelja grdi raskida prijateljstvo. 21Ako trgne i ma na prijatelja, ne gubi nade jer on se moe vratiti. 22I ako otvori usta protiv prijatelja, ne boj se jer mogua je pomirba. Samo u sluaju pogrde, oholosti, otkrivanja tajne i udaraca iz potaje odbjegne svaki prijatelj. 23Budi vjeran blinjemu svojem kad je siromaan, tako da mu bude i u kasnijoj srei dionik; ostaj mu vjeran u vrijeme nevolje, da s njime zajedno dijeli batinu. 24Prije vatre die se iz pei vatra i dim, tako i prije krvoprolia izbija svaa. 25Ne stidim se uzeti u zatitu prijatelja i pred njim se ne krijem. 26Ako li me od njega zadesi zlo, svatko koji uje uvat e se od njega. 27Oj, tko e postaviti strau ustima mojim i na usne moje peat razboritosti, da nikad zbog njih u zlo ne zapadnem, da me jezik moj ne uniti?