1Troje mi je drago, a milo je i Gospodu i ljudima: sloga meu braom, prijateljstvo meu susjedima, mu i ena koji se vole. 2A tri vrste ljudi mrzi dua moja i veoma mi je oduran ivot njihov: ohol siromah i laljiv bogata i razbludan starac koji nema razbora. 3Ako za mladosti nisi nita sabirao, kako e ita nai u starosti? 4Kako lijepo pristaje sijedoj kosi zdrava rasudba i starcima savjet znalaki! 5O, kako je lijepa mudrost u staraca i promiljen savjet odlinika! 6Veliko je iskustvo kruna starcima, i strah je Gospodnji istinska slava njihova. 7Devetero smatra srce moje blaenim, a deseto mi je sad na jeziku: ovjek koji se djeci svojoj raduje i koji doivi pad neprijatelja svojih. 8Blago muu koji ivi sa enom razumnom i koji ne ore s volom i magarcem, i koji nije pogrijeio jezikom svojim, i koji ne slui od sebe nevrednijemu. 9Blago onomu koji je stekao razboritost i koji pripovijeda uima pozornim. 10A kako je velik onaj koji je naao mudrost, ali nitko ne nadmauje onoga koji se boji Gospoda. 11Strah je Gospodnji iznad svega; i tko ga ima, s kime se moe usporediti? 12# 13Svaka rana, samo ne rana srca! I svaka opaina, samo ne opaina enina! 14Svaka nesrea, samo ne nesrea od mrzitelja! I svaka osveta, samo ne osveta neprijateljska! 15Nema otrova nad otrovom zmijskim niti mrnje od mrnje neprijateljske. 16Volim vie ivjeti s lavom i sa zmajem nego ivjeti sa enom opakom. 17Pakost eni nagruje lik i mrai joj lice kao u medvjeda. 18Kad meu susjedima sjedi joj mu, on i nehotice gorko uzdie. 19Malena je svaka zloa prema zloi enskoj: neka je snae kob grenika! 20Kakav je pjeani brijeg nogama starakim, takva je jeziava ena mirnu muu. 21Ne daj se zavesti ljepotom enskom i ne udi za enom. 22Velik je jad, sramota i ruglo kad ena uzdrava mua svog. 23Srce ponieno, lice pomraeno i rana u srcu - to je ena opaka. Ruke lomne i klecava koljena, takva je ena koja ne usreuje mua svoga. 24Od ene je grijeh poeo i zbog nje svi umiremo. 25Ne daj vodi pukotine niti zloj eni slobode jezika. 26Ako ne ini kao to joj pokae, otpusti je od sebe.