1Tko ljubi sina svog, esto ga bije ibom, da se na koncu u njemu obraduje. 2Tko valjano odgaja svog sina, imat e od njega koristi i ponosit e se njime meu znancima svojim. 3Tko poui sina svoga, ini zavidnim neprijatelja svoga i raduje se pred prijateljima svojim. 4Pa i umre li otac, kao da i nije umro, jer ostavlja sina sebi slina. 5Za svojeg se ivota radovao gledajui ga i na samrti se svojoj ne alosti. 6Jer za neprijatelje ostavlja osvetnika, a prijateljima sina koji e im znati milost uzvraati. 7Tko miluje sina svoga, zavijat e mu rane i na svaki e mu se njegov jauk potresati srce. 8Neukroen konj postaje udljiv, a zaputen sin postaje tvrdoglav. 9Razmazi dijete svoje, pa e te zaprepastiti; igraj se s njim, pa e te u tugu zaviti. 10Ne smij se njim ako ne eli plakati s njim i na koncu krgutati zubima. 11Ne daj mu slobode u mladosti i ne prataj mu pogreaka njegovih. 12Savij mu iju dok je mlad i nagnjei mu rebra dok je malen, da ti ne bude buntovan i neposluan i ne oalosti te duboko. 13Odgoji sina svojega i dotjeruj ga, da ti ne bi trpio zbog njegove drskosti. 14Bolji je siromah tijelom zdrav i io nego bogata bolesna tijela. 15Vie valja zdravlje i snaga nego sve zlato svijeta i krepko tijelo vie od golema posjeda. 16Nema blaga nad zdravljem tjelesnim niti sree nad sretnim srcem. 17Bolja je smrt nego gorak ivot i poinak vjeni nego trajna bolest. 18Dobre su jestvine pred ustima zatvorenim kao jelo rtveno na grob poloeno. 19emu rtve idolu, kad ne moe ni jesti niti pomirisati? Tako i onaj koga Gospod progoni: 20samo gleda i uzdie, kao ukopljenik koji grli djevicu i uzdie. 21Ne preputaj se alosti i ne kinji se mranim mislima. 22Veselje srca ivot je ovjeku, i radost mu produljuje dane ivotne. 23Prevari svoje brige i utjei srce svoje, otjeraj od sebe alost: jer je alost pogubila mnoge, od nje nema koristi nikomu. 24Zavist i srdba skrauju dane, i briga donosi starost prije vremena. 25Izdanu srcu jelo je u slast: i koristi mu ono to pojede.