1Za bezumnika su prazne nade i tlapnje, i od snova luaci okrilate. 2Kao hvata sjene ili goni vjetra, takav je onaj koji vjeruje snovima. 3Slini su san i zrcalo: u jednome i drugome samo je prividnost. 4to se moe neistoom oistiti? Kako e biti istina od lai? 5Gatanje, proricanje i sni - sve ispraznosti, sve kao tlapnje porodilje. 6Ako ih Svevinji ne alje kao glasnike svoje, ne posveuj im ni jedne misli. 7Jer mnoge su sni zaludili i propali su uzdajui se u njih. 8Zakon treba ispunjavati bez prijevara, i mudrost je savrena tek u iskrenosti. 9Tko je mnogo putovao - mnogo zna, i tko je mnogo iskusio - umno zbori. 10Tko nije nita iskusio - malo znade; a tko je putovao, u svemu se snalazi. 11Mnogo vidjeh na putovanjima svojim i vie shvatih nego to mogu iskazati. 12esto bijah i u smrtnoj pogibelji, ali sam se spasio, 13jer ivjet e duh bogobojaznih: oni se uzdaju u onoga koji ih moe izbaviti. 14Tko se boji Gospoda, ne boji se niega i ne strai se, jer je Gospod nada njegova. 15Blago dui onoga koji se boji Gospoda! U koga li se uzdao? I tko mu je potpora? 16Gospod ne odvraa oiju s onih koji ga ljube, on im je mona zatita i snana potpora, titnik od vjetra pustinjskog i sjena u jari podnevnoj, obrana od posrtaja i oslon protiv pada. 17On je radost srcu i svjetlost oima, on je zdravlje, ivot i blagoslov. 18rtva od blaga krivo steena porugljiv je dar i ne primaju se pokloni opakih. 19Svevinjemu se ne mile darovi bezboniki: gomilom rtava oni nee iskupiti svoje grijehe. 20Pred oima oevim kolje sina tko prinosi rtvu od imetka siromaha. 21Oskudna hrana ivot je siromaha, i tko je otima - pravi je krvnik; 22ubija blinjega tko mu otima hranu i prolijeva krv tko radniku uskrauje plau. 23Ako jedan gradi, a drugi razgrauje, to im ostaje, osim trudbe? 24Ako jedan moli, a drugi kune, iji e glas usliati Gospodar? 25Tko se taknuo mrtvaca, pa se oprao i opet ga dirnuo, to mu koristi pranje njegovo? 26Tako je i s ovjekom koji posti za grijehe svoje pa ih opet ini: tko e mu usliati molitvu i zar mu koristi to se ponizio?