1asti lijenika au koja mu pripada zbog njegove slube, jer je i njega Gospod stvorio. 2Lijeenje od Svevinjeg dolazi, kao to se dar od kralja dobiva. 3Znanje uzdie glavu lijeniku i monici ga potuju. 4Gospod od zemlje pravi lijekove i razborit ih ovjek ne odbacuje. 5Nije li po drvetu voda postala slatka, pokazuju' tako svoju mo? 6Ljudima je dao znanost da uzmognu slaviti snagu djela njegovih. 7Njima se lijei i bol ublauje, od njih ljekarnik lijekove priprema. 8Tako nema kraja djelima njegovim i po njemu se blagostanje iri svijetom. 9Sine moj, u bolesti ne budi potiten, ve se Bogu moli jer on zdravlje daje. 10Bjei od nepravde i ne budi pristran, i od svih grijeha oisti srce. 11Prinesi rtvu blagomirisnu i spomen-rtvu i pretio dar prema imanju svojem. 12Ali i lijeniku mjesta daj, i njega je Gospod stvorio: nek' nije daleko od tebe, jer i on je potreban. 13Katkad je spas u ruci njihovoj, 14jer se i oni Bogu utjeu da im poda milost izljeenja i lijek za spas ivota. 15Tko grijei pred Stvoriteljem svojim nek padne u ruke lijenike. 16Sine moj, roni suze nad mrtvim, tualjkom prokukaj kao patnik skrhan: ukopaj mu tijelo prema obiaju i ne uskrati poasti grobu njegovu. 17Gorko plai i arko ridaj i pokai alost koju zasluuje: jedan ili dva dana, da izbjegne govorkanje, a potom se utjei od alosti svoje. 18Jer od tuge dolazi prijeka smrt, i alost slabi snagu ivotnu. 19Neka alost proe s pogrebom, jer je ivot u alosti nepodnoljiv. 20Ne preputaj srce svoje alosti: odagnaj je i misli na svoj svretak. 21I ne zaboravi: povratka nema; njemu ne koristi, a sebi udi. 22Misli na njegovu kob koja je i tvoja: juer meni, danas tebi. 23Kad mrtvac poine, nek' poine i spomen njegov i utjei se kad izae njegov duh. 24U dokolici je mudrost zakonoznanca, i tko je od poslova slobodan postaje mudar. 25Kako e omudriti onaj tko upravlja plugom i komu je sva slava u iljku ostana, tko tjera volove i bavi se radom oko njih i koji govori samo o teladi: 26um je njegov obuzet brazdama koje slijedi, a bdijenja mu prolaze u tovu junadi. 27Tako i svi radnici i rukotvorci koji rade i dan i no: oni koji rezbare peatnjake i trude se neprestano oko novih ara svesrdno tee za to veom slinou uzoru i bde nou da usavre svoje djelo. 28Tako i kova koji sjedi pokraj nakovnja i promatra sirovo eljezo: dah ognja pee mu kou, a on se oko vrela ognjita napree; zvuk ekia zagluuje uho njegovo, oi upire u uzorak pred sobom; srcem misli na svretak posla svog i nou bdi da ga usavri. 29Tako i lonar koji sjedi kod posla svog i okree toak nogama: uvijek je u brizi za djelo svoje i sve su mu kretnje odbrojane. 30Rukom daje oblik glini, a nogama je gnjei; srcem misli na latenja i bdi nou da pe oisti. 31Svi se oni u ruke uzdaju, i svaki je vian svome poslu. 32Bez njih se nijedan grad ne moe sagraditi, a nema ni naselja ni putovanja. 33Ali njih ne pitaju u vijeu narodnom i ne istiu se u opini. Ne sjede na stolici sudakoj i ne shvaaju Zakona zavjetnoga. 34Ne istiu se naobrazbom ni zdravom rasudbom i nema ih meu tvorcima mudrih izreka. Ali oni odravaju stvoreni svijet i molitva im je na djelo usmjerena.