1Nevoljna je sudbina dodijeljena svima ljudima, teak jaram sinovima ljudskim od dana kad izau iz utrobe majine do dana kad se vrate majci svega ivog. 2Predmet misli njihove, strah srca njihova - tjeskobno je iekivanje dana smrtnoga. 3Od onoga koji sjedi na prijestolju slavnom do onoga koji sjedi u prahu i pepelu; 4od onoga koji nosi krunu i grimiz do onoga koji nosi prtenu odjeu - 5sve je gnjev, zavist, nevolja i nemir, strah od smrti, svae i borba. I kad poiva na svojoj postelji, san mu noni samo izmjenjuje brige: 6tek to je legao, a ono u snu kao na svjetlosti danjoj opsjedaju ga strahotni prizori, kao bjegunca to je iz boja utekao. 7I kad se probudi u asu izbavljenja, udi se svojem ispraznomu strahu. 8Jer stvorovima svima, od ljudi do ivotinja, a sedmerostruko grenicima - prijeti 9smrt i krv, i boj i ma, nesree, glad, patnja, kuga. 10Sve je to stvoreno za grenike, i zbog njih je do potopa dolo. 11Sve to je iz zemlje u zemlju se vraa i to je iz vode dolo u more odlazi. 12Svako mito i nepravda propadaju, a potenje traje dovijeka. 13Blago nepravedniko nestaje kao bujica i kao trijesak groma za nevremena. 14Kad otvori svoje ruke, on se raduje, tako i grenici srljaju u svoju propast. 15Izdanak bezboniki ne tjera mladice, jer neisto korijenje nalazi samo tvrdo stijenje. 16Trska to raste na svakoj vodi i obali kosi se prije svake druge trave. 17A milost je kao perivoj blagoslova i milosre traje dovijeka. 18Nezavisan ovjek i radnik imaju ugodan ivot, ali od obojice bolji ima onaj tko pronae blago. 19Djeca i sazidan grad proslavljuju ime, ali je nad obojim otkrie mudrosti. Stoka i vinogradi donose glasovitost, ali vie od oboga uzorna ena. 20Vino i glazba vesele srce, ali jo vie ljubav prema mudrosti. 21Frula i harfa zaslauju pjesmu, ali je nad obojim skladan glas. 22Ljepota i ljupkost vesele oi, ali jo vie zelenilo polja. 23Prijatelj ili drug - sretnu se u pravi as, ali su nad obojicom ena i mu. 24Braa i pomonici u nevolji dobro dou, ali od obojih bolje izbavlja milostinja. 25Zlato i srebro uvruju korak, ali je od obadvoga bolji dobar savjet. 26Bogatstvo i mo osnauju srce, ali od obadvoga bolje strah Gospodnji. Sa strahom Gospodnjim ovjek sve ima i s njime mu ne treba nikakva pomonika. 27Strah je Gospodnji kao perivoj blagoslova: on ovjeka titi vie od svake slave. 28Sine moj, ne ivi od prosjaenja; bolje je umrijeti nego prosjaiti. 29ovjek koji neprestano gleda na tui stol ne ivi ivotom ivota dostojnim. On kalja svoje grlo jelima tuinskim, a obrazovan i odgojen ovjek toga se kloni. 30Slatko je prosjaenje usnama bestidnika, ali ga u utrobi pali kao vatra.