1Od njega je potekao ovjek estit koji je naao milost pred svima, drag Bogu i ljudima, Mojsije, blagoslovljena spomena! 2Podijelio mu slavu kao i svetima i uinio ga monim, na uas neprijateljima. 3Na njegovu je rije znamenja zaustavio i ukrijepio ga pred licem kraljeva; dao mu zapovijedi za narod njegov i otkrio mu neto od svoje slave. 4Zbog njegove vjernosti i poniznosti posveti ga, izabra ga jedinog izmeu sviju ljudi; 5dopusti mu da uje glas njegov i uvede ga u tamu; dade mu zapovijedi licem u lice, Zakon ivota i spoznaje, da Jakova ui Savezu i Izraela naredbama njegovim. 6Potom uzvisi Arona, sveca poput Mojsija, brata njegova, iz plemena Levijeva. 7Vjeni Savez sklopi s njim i dade mu sveenitvo naroda. Usrei ga odjeom ukrasnom, obue ga u odoru slave. 8Odjenu ga dinim savrenstvom i opremi bogatom odjeom: gaama, haljom i oplekom. 9Obloi ga mogranjem i brojnim zvoniima zlatnim uokolo, da zveckaju pri koraanju njegovu, da im se u Svetitu uje zvon na opomenu sinovima naroda njegova. 10I svetu odjeu od zlata, grimiznu, svu izvezenu; opleak sudaki, Urim i Tumim, od upletena purpura, djelo vjeta rukotvorca; 11drago kamenje, urezano kao peatnjaci u zlatnu okovu, djelo draguljara, kao opomenu s natpisom urezanim, prema broju plemena Izraelovih. 12I krunu zlatnu na kapi, ukraenu peatom posvete, ures vrhunski, djelo velianstveno, ukrase, oima u nasladu. 13Nitko nikad slinih nije vidio, i nikada ih nije tuinac oblaio, nego samo sinovi njegovi i odvjeci njegovi zauvijek. 14Njegove rtve potpuno se spaljuju, trajno, dvaput svakog dana. 15Njemu Mojsije dade sveeniku vlast i svetim ga uljem pomaza, i to mu bijae vjeni Savez i potomstvu njegovu sve dok nebesa traju, da mu slui i bude sveenikom i da blagoslivlja narod u ime Gospodnje. 16Izabra ga izmeu svih ivih da mu prinosi rtvu i tamjan, da mu pali miris ugodni za spomen i da oia sinove Izraelove. 17Jo mu svoje zapovijedi dade i povjeri mu odredbe Zakona da poui Jakova naredbama njegovim, da prosvijetli Izraela njegovim Zakonom. 18Ali se na njega razgnjevie neprijatelji i pozavidjee mu u pustinji, ljudi Datanovi i Abiramovi, Korah i njegovi u mrnji i gnjevu. 19I vidje Gospod i rasrdi se i uniti ih arom svoje srdbe. Posla na njih udesa i saee ih plamenim ognjem. 20I umnoi tako slavu Aronu i dade mu batinu njegovu, odredi mu pretilinu prvina, prije svega kruha u izobilju. 21Tako se oni hrane rtvama Gospodnjim, koje Gospod pokloni njemu i potomstvu njegovu. 22Samo u zemlji on batine nema, nema svog dijela meu narodom, jer Gospod je njegov dio i batina. 23I Pinhas, sin Eleazarov, trei je po slavi zbog revnosti svoje u strahu Gospodnjem. Jer kad se narod pobunio, postojan je bio i plemenito smiona srca, i tako je stekao oprotenje Izraelu. 24Zato bi Savez mira zapeaen s njim, da bude poglavar Svetita i naroda svoga te njemu i potomstvu njegovu pripadne dostojanstvo velikog sveenitva za sva vremena. 25Uinio je Savez i s Davidom, sinom Jiaja, iz plemena Judina, ali batina kraljevska od oca samo jednom sinu ostaje, dok batina Aronova ostaje svemu potomstvu njegovu. 26Zato neka vam sada Gospod mudrost u srce posadi da narodu njegovu pravedno sudite, da vrline predake nikad ne nestanu i da slava njihova prijee na potomke njihove.