1Spomen na Joiju je kao smjesa mirisa, pripravljena umijeem mirisarskim; svaijim je ustima kao med sladak i kao glazba na vinskoj gozbi. 2Pravim je putem kroio da obrati narod i zatro je gnusnu bezbonost. 3Srce je svoje upravio prema Gospodu i u bezbono je vrijeme osnaio pobonost. 4Osim Davida, Ezekije i Joije, svi ostali gomilahu opainu na opainu. Jer napustie Zakon Svevinjega, nestalo je kraljeva judejskih. 5Snagu svoju dadoe drugima i slavu svoju tuinskom narodu. 6Spalie sveti izabrani Grad i opustoie ceste njegove, 7po rijei Jeremijinoj, jer ga zlostavljahu, iako bijae prorok posveen u utrobi materinoj, da istrijebi i obara, zatire, ali i da sagradi i utvruje. 8Ezekiel je vidio prizor slave koji mu je Bog pokazao na kolima kerubinskim. 9Jer se sjetio neprijatelja pred likom nevremena, na korist onih koji se dre putova pravednih. 10A to se tie dvanaest proroka, procvale im kosti iz rake njihove, jer su utjeili Jakova i izbavili ga vjerom i nadom. 11Kako proslaviti Zerubabela? On bijae kao peatnjak na desnici. 12A takav bi i Joua, sin Josedekov: oni u svoje vrijeme sagradie Dom i podigoe Gospodu sveti Hram, odreen za vjenu slavu. 13Velik je i spomen na Nehemiju, koji je podigao nae zidove razvaljene, postavio vrata i prijevornice i obnovio nae domove. 14Malo ih je bilo stvorenih na zemlji kao Henok, on je bio uznesen sa zemlje. 15A je li se ipak rodio ovjek kao Josip? Voa brai svojoj, potpora narodu svojem. Kosti su mu posjeene. 16Jo i em i et bijahu slavljeni meu ljudima, ali je Adam iznad svih ivih stvorova.