1imun, Sin Onijin, veliki sveenik, za svoga je ivota popravio Dom, u svoje je vrijeme uvrstio Hram. 2Poloio temelje dvostruke visine i visoka krunita oko Svetita. 3U njegovo je vrijeme vodeno spremite iskopano, jezero poput mora golemo. 4U brizi da narod izbavi od propasti, utvrdio je grad protiv opsade. 5Kako li krasan bjee, okruen gomilom ljudi, kad bi izaao iza zastora Doma? 6Kao zvijezda Danica meu oblacima i kao mjesec pun; 7kao sunce koje obasjava Hram Svevinjega i kao sjajna duga na blistavim oblacima; 8kao rua u proljetne dane i kao ljiljan kraj izvora; kao grana tamjanova za ara ljetnoga 9i kao plamen i kad u kadionici; kao vr od kovana zlata, optoen mnogovrsnim dragim kamenjem; 10kao maslina puna plodova i kao empres to se die u oblake. 11Kad bi na se metnuo krasnu odjeu i obukao se u divne haljine, i kad bi se uspinjao na sveti rtvenik i ispunio trijem Svetita svojim velianstvom; 12kad je primao rtvene dijelove iz ruku sveenika, a sam stajao kod ognjita oltarskog okruen vijencem brae svoje kao mladi cedar libanonski: okruivahu ga kao grane palmove 13svi sinovi Aronovi u slavi svojoj, sa prinosima Gospodnjim na rukama, pred svim zborom Izraelovim. 14Dok je on vrio slubu kod oltara, prinosili su po redu prinose Svevinjem, Svevladaru; 15pruio bi ruku svoju za posudom i prolio soka od groa, izlivi ga na podnoje oltarsko za ugodni miris Svevinjem Kralju svega. 16Klicali bi tad sinovi Aronovi i trubili u trublje od tuene kovine i jeali jekom silnom u spomen pred Svevinjim. 17I tada bi sav narod odjednom pao na zemlju niice da se pokloni Gospodu, Svevladaru, Bogu Svevinjem. 18A pjevai bi zapjevali pjesme hvalbenice: sladak bijae zvuk mnotva tih glasova, 19dok se narod utjecao Bogu Svevinjem molei se pred Milosrdnim dok se ne bi svrila sluba Gospodnja i obred priveo kraju. 20Potom bi siao i podigao ruke svoje nad svim zborom sinova Izraelovih da blagoslov Gospodnji svojim usnama izusti i prodii se njegovim imenom. 21I jo jednom svi bi pali niice da prime blagoslov Svevinjeg. 22A sada blagoslovite Boga svemira, koji ini udesa svagdje, koji uzdie nae dane od utrobe majine i ini s nama po milosti svojoj. 23On neka nam dadne radosno srce i podari mir naem vremenu, u Izraelu, na vijeke vijekova. 24Neka milost njegova bude trajno s nama i neka nas u nae vrijeme izbavi. 25Na dva se naroda gnua moja dua, a trei i nije narod: 26na itelje Seirske gore i na Filistejce i na ludi puk koji ivi u ekemu. 27Pouku u mudrosti i znanosti zapisao je u knjigu ovu Isus, sin Sirahov, Eleazar, iz Jeruzalema, koji je kao kiu izlio mudrost svojeg srca. 28Blago ovjeku koji o ovome razmilja i primajui to k srcu postaje mudar. 29Bude li postupao prema tome, u svemu e biti moan, jer je svjetlost Gospodnja njegov put.