1Mudar vladar odgaja svoj narod u stezi, i uredna je vlada razborita ovjeka. 2Kakav je vladar, takvi su i inovnici; i kakav je gradski upravitelj, takvi mu i graani. 3Neobuzdan kralj upropauje svoj narod, a svoj napredak duguje grad razboritosti vladara. 4Vlast nad zemljom u rukama je Gospodnjim: Gospod joj u pravo vrijeme postavlja pravog ovjeka. 5Uspjeh je ovjekov u Bojoj ruci, i zakonodavcu Bog daruje ast. 6Ne budi kivan na svoga blinjeg ni zbog kakve nepravde i ne ini nita nepravedno. 7Mrska je oholost i Gospodu i ovjeku, a nepravda je odvratna obojici. 8Vlast prelazi od jednog naroda drugomu zbog nepravde, nasilja i novca. 9to se toliko oholi prah i pepeo - kad ve za ivota ima crvljiva crijeva? 10Duga bolest srdi lijenika; tko je danas kralj, sutra umire. 11Kad ovjek umre, batini gnjile, grabeljive zvijeri i crve. 12Oholost poinje kad ovjek otpadne od Gospoda i srcem se odmetne od svoga Stvoritelja. 13I jer je poetak oholosti grijeh, tko se njoj oda, iri gnusobu. Gospod ih zbog toga kanjava udesnim kaznama i potpuno unitava. 14Gospod je sruio prijestolja silnika i potlaene posadio na mjesto njihovo. 15Gospod je iskorijenio oholice i posadio ponizne na mjesto njihovo. 16Gospod je porazio zemlje poganske i razorio ih do samog temelja. 17Neke je od njih odveo i unitio i zbrisao njihov spomen s lica zemlje. 18Oholost nije stvorena za ovjeka, ni srdba bijesna za rod enin. 19Koji je rod dostojan asti? Ljudski rod. Koji je rod dostojan asti? Onaj koji se boji Gospoda. Koji rod prezir zasluuje? Ljudski rod. Koji rod prezir zasluuje? Onaj koji kri Zakon. 20Meu braom je glavar dostojan asti; koji se Gospoda boje, u asti su pred njim. 21# 22Nek' se bogat, plemenit i siromah ponose strahom Gospodnjim. 23Ne valja prezirati razborita siromaha niti astiti grenika. 24Poglavar, vladar i monik dostojni su asti, ali nema veeg od onog koji se boji Gospoda. 25Mudru robu slue slobodnjaci, i razborit se ovjek ne tui. 26Odvie ne mudruj radei svoj posao i ne hvastaj se kad si u stisci. 27Bolji je koji radi i ivi u izobilju nego tko se hvasta a nema od ega ivjeti. 28Sine, poniznou asti samog sebe i cijeni sebe svojom pravom cijenom. 29Tko e opravdati onoga tko sam sebi nepravdu nanosi i astiti onoga koji samog sebe prezire? 30Siromaha aste zbog njegova razuma i bogataa zbog njegova bogatstva. 31Koga aste u siromatvu njegovu, koliko vie u bogatstvu! Koga preziru u bogatstvu, koliko jo vie u siromatvu!