1Otvori vrata, Libanone, nek' ti oganj saee cedrove! 2Kukaj, empresu, jer pade cedar, jer su mogunici upropateni! Kukajte, hrastovi baanski, jer posjeena je uma najgua. 3uj jauk pastira, opustoen je sjaj njihov! uj riku lavia, opustoen je ponos jordanski! 4Ovako mi ree Jahve: 5"Pasi ovce klanice! Kupci ih njihovi kolju nekanjeno, a koji ih prodaju, govore: 'Blagoslovljen bio Jahve, obogatio sam se!' i pastiri ih njihovi ne tede. 6Ni ja vie neu tedjeti itelja zemlje - rije je Jahve nad Vojskama - nego: predajem, evo, svakoga u ruke njegova blinjega i u ruke kralja njegova; i oni e pustoiti zemlju, a ja neu izbavljati iz ruku njihovih." 7Stadoh pasti ovce klanice za trgovce ovcama te uzeh dva tapa: jedan nazvah Naklonost, drugi Sveza. Tako sam pasao stado. 8I u jednom mjesecu odbacih tri pastira. Ali mi i ovce dojadie, omrznuh im. 9Tad rekoh: "Neu vas vie pasti! Koja mora uginuti, nek' ugine! Koja mora nestati, nek' nestane! A koje ostanu, neka jedna drugoj meso proderu!" 10Tad uzeh svoj tap Naklonost i slomih ga da raskinem Savez svoj to ga bijah sklopio sa svim narodima. 11I on se raskinu onog dana, i trgovci ovcama koji su to gledali doznae da je to bila rije Jahvina. 12Rekoh im tad: "Ako vam je to dobro, dajte mi plau; ako nije, nemojte." Oni mi odmjerie plau: trideset srebrnika. 13A Jahve mi ree: "Baci u riznicu tu lijepu cijenu kojom su me procijenili!" Ja uzeh trideset srebrnika i bacih u riznicu u Domu Jahvinu. 14Onda slomih i svoj drugi tap, Svezu - da raskinem bratstvo izmeu Jude i Izraela. 15I ree mi Jahve: "Uzmi jo opremu bezumna pastira, 16jer, evo, podii u jednoga bezumnog pastira u ovoj zemlji: za izgubljene on se nee brinuti, zalutale nee traiti, ranjene nee vidati, iscrpljene nee nositi, nego e jesti meso od pretilih i papke im otkidati. 17Teko pastiru opakom koji stado ostavlja! Neka mu ma stigne ruku i desno oko! Nek' mu desnica sasvim usahne, oko desno sasvim potamni!"