1Prorotvo. Besjeda Jahvina o Izraelu. Govori Jahve koji razape nebesa, utemelji zemlju i stvori dah ovjeku u grudima: 2"Evo, uinit u Jeruzalem aom opojnom svim narodima uokolo - za opsade Jeruzalema. 3U onaj dan uinit u Jeruzalem tekim kamenom svim narodima: svi koji ga budu dizali teko e se izraniti, a skupit e se na nj svi narodi zemlje. 4U onaj dan - rije je Jahvina - udarit u sve konje strahom, a njine jahae mahnitou. Ali nad domom Judinim otvorit u oi, a sljepilom u udariti sve konje naroda. 5Tada e u srcu rei plemena Judina: 'Snaga je Jeruzalemaca u Jahvi nad Vojskama, Bogu njihovu!' 6U onaj dan uinit u da plemena Judina budu kao eravnica uarena na drvlju, kao baklja upaljena na snoplju: i prodirat e zdesna i slijeva sve narode uokolo. A Jeruzalem e i dalje stajati na svome mjestu." 7Jahve e najprije spasiti Judine atore da se ponos doma Davidova i ponos Jeruzalemaca ne izdigne iznad Jude. 8U onaj dan Jahve e zakriliti Jeruzalemce: najsustaliji meu njima bit e u onaj dan kao David, a dom Davidov bit e kao boanstvo, kao Aneo Jahvin pred njima. 9"U onaj dan pregnut u da unitim sve narode koji dou na Jeruzalem. 10A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit u duh milosni i molitveni. I gledat e na onoga koga su proboli; naricat e nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca. 11U onaj dan pla velik e nastati u Jeruzalemu, poput plaa hadad-rimonskog u ravnici megidonskoj. 12I plakat e zemlja, svaka porodica napose, i ene njihove napose; porodica doma Davidova napose, i ene njihove napose; porodica doma Natanova napose, i ene njihove napose; 13porodica doma Levijeva napose, i ene njihove napose; porodica imejeva napose, i ene njihove napose; 14i sve ostale porodice, svaka porodica za sebe, i ene njihove napose.