1etvrte godine kralja Darija, etvrtoga dana devetoga mjeseca, Kisleva, doe rije Jahvina Zahariji. 2Betel je naime poslao Sar-Esera i Regem-Meleka s njihovim ljudima da mole lice Jahvino 3i da pitaju sveenike u Domu Jahve nad Vojskama i proroke: "Hoemo li plakati petoga mjeseca i postiti, kao to inimo ve tolike godine?" 4Tada mi doe rije Jahve nad Vojskama: "Reci svemu puku zemlje i sveenicima: 5'Kad postite i nariete petoga i sedmoga mjeseca ve sedamdeset godina, zar meni postite? 6A kad jedete i pijete, zar sebi ne jedete i pijete? 7Nisu li to propisi koje je Jahve objavio preko negdanjih proroka kada Jeruzalem bijae naseljen i miran kao i gradovi oko njega i kada bijae napuen Negeb i efela?'" 8Rije Jahvina doe Zahariji: 9"Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Sudite istinito i budite dobrostivi i milosrdni jedni drugima. 10Ne tlaite udovu ni sirotu, ni doljaka ni uboga, i ne snujte u srcu pakosti jedan prema drugom.' 11Ali oni ne htjedoe posluati, ve prkosno okrenue lea; zatisnue ui da ne bi uli; 12otvrdnue srcem kao kremen, da ne bi uli Zakon i rijei koje im je slao Jahve nad Vojskama, svojim duhom, preko drevnih proroka. I Jahve nad Vojskama silno se tad razgnjevi. 13I zato, kao to je on zvao a oni ga ne sluae, tako su sad oni zvali a ja ih nisam sluao - rije je Jahve nad Vojskama. 14I razmeo sam ih meu sve narode kojih ne poznavahu, a zemlja iza njih bi opustoena, te nitko nije njome prolazio niti se vraao. Tako su zemlju blagostanja obratili u pusto!"