1Prorotvo. Rije Jahvina. Jahve prolazi zemljom Hadraka, Damask mu je poivalite; jer Jahvini su gradovi Arama i sva plemena Izraela. 2Hamat takoer, koji s njim granii, 3i Tir i Sidon, tako mudar. Tir podie tvrde bedeme, zgrnu srebra kao praine i zlata kao blata s ulica. 4Al' evo, Gospod e ga osvojiti, survati u more mo njegovu, a njega e progutati oganj. 5Vidjet e to Akelon i prestraiti se, a Gaza sva e uzdrhtati, i Ekron, jer ga nada prevari: nestat e kralja iz Gaze, Akelon e pust ostati, 6u Adodu stanovat e kopilad! Zatrt u ponos Filistejaca, 7uklonit u im krv iz usta i gnusobu iz zuba. I oni e pripasti Bogu naem i bit e kao jedna obitelj u Judeji, a Ekron e biti kao Jebusejac. 8Uz Dom svoj utaborit u se kao straa, protiv onih koji odlaze i dolaze; tlaitelj nee vie ovud prolaziti, jer njegovu sam uvidio bijedu. 9Klikni iz sveg grla, Keri sionska! Vii od radosti, Keri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraa: pravian je i pobjedonosan, ponizan jae na magarcu, na magaretu, mladetu magariinu. 10On e istrijebit' kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema; on e istrijebit' luk ubojni. On e navijestit' mir narodima; vlast e mu se proirit' od mora do mora i od Rijeke do rubova zemlje. 11A i tebi, zbog krvi tvoga Saveza, vratit u sunje tvoje iz jama bezvodnih. 12Vratite se u Tvravu, izgnanici puni nade, jo danas - ja navjeujem - dvostruko u ti uzvratiti. 13Jer, Judu sam kao luk napeo, a Efrajimom luk naoruao: tvoje u, o Sione, zavitlat' sinove - protiv sinova tvojih, o Javane - i uinit u te kao ma junaka. 14Nad njima tad e se pojaviti Jahve i kao munja letjet e mu strijela. Jahve Gospod u rog e zatrubit', hodit e na junim vihorima. 15Jahve nad Vojskama zakrilit e ih i oni e gaziti nogama kamenje praaka, pit e krv kao da je vino, napojit' se kao kropilo, kao uglovi na rtveniku. 16Jahve Bog njihov spasit e ih u dan onaj; kao stado on e pasti narod svoj; kao drago kamenje krune oni e blistat' u zemlji njegovoj. 17Ah, kako li e sretan, kako lijep biti! Od ita e rasti mladii, a od slatkog vina djevice.